Vodoopskrba

OPIS VODOOPSKRBNOG SUSTAVA

Vodovod Imotske krajine čini jedan od vodoopskrbnih sustava u Županiji, koji se ovisno o zahvatu vode dijeli na:

  • Podsustav Opačac
  • Podsustav Josip Jović

Voda se zahvaća na dva međusobno odvojena i udaljena izvorišta, dok je dovod s trećeg zahvata (akumulacija Tribistovo) u izgradnji. Iako su se iz ovih zahvata razvili odvojeni podsustavi, oni su se tijekom zadnjih godina spojili u jedan zajednički, grupni sustav.

Društvo koristi i održava 415 km vodovodne mreže koje obuhvaća područje upravnih jedinica općina Cista Provo, Lovreća, Lokvičića, Zagvozda, Prološca, Runovića, Zmijavaca, Podbablja i Grada Imotskoga, odakle se vodom opskrbljuje 29739 stanovnika priključenih na sustav javne vodoopskrbe (13247 priključaka).

Podsustav „Opačac“

Opskrbljuje područje: Grad Imotski, Općine Proložac, Podbablje, Zmijavci, Runovići, Zagvozd, Lokvičići, te dijelom Općine Lovreć i Cista Provo. Zahvat vode je na izvoru Opačac, kote vode 268,5 m n.m., na kojem se prema vodopravnoj dozvoli smije zahvaćati 200 l/s, odnosno 5 000 000 m3/god.

Vodozahvat sustava je na izvorištu Opačac gdje se nalazi Crpna stanica „Opačac“. Postrojenje se sastoji od 8 crpnih agregata i pripadajuće strojoopreme, postrojenja za kloriranje, kontrolne sobe sa upravljačkim ormarima te dva usisna bazena iz kojih se voda tlači u tri odvojena smjera:

  • Smjer Zdilarova Glavica – opskrba područja smještenog uz sjeverni obod Imotskog polja
  • Smjer Ljuba – opskrba naselja Imotskog te polazna točka za precrpljivanje vode prema višim naseljenim zonama
  • Smjer Karini – opskrba područja smještenog južno i zapadno od Imotskog polja; polazna točka tranzitno-opskrbnog pravca uz južni obod Imotskog polja na kojeg se nastavlja opskrba područja Slivno te južnog pravca koji se vodom opskrbljuje uz sukcesivno precrpljivanje vode u regionalni VS Poljica i VS Kosmatovica.
    Zbog relativno niske kote izvorišta Opačac, sustav u cijelosti zahtijeva sukcesivno precrpljivanje vode na više kote, a obzirom da se opskrba potrošača obavlja uglavnom iz vodosprema brojni tlačni cjevovodi nisu opterećeni potrošnjom.

Izvor Opačac spada u tipične izvorske pukotine kakvih ima u izobilju na širem području Imotskog. Ipak, za razliku od drugih srodnih izvora, ima značajnu karakteristiku da nikad ne presušuje, a izdašnost izvora ocijenjena je na 750 l/s (izvor Hrvatske vode).

U sušnim razdobljima izviranje se koncentrira na nekoliko mjesta od kojih je najveći izvor Opačac sa 1,2 m3/s u minimumu. Slivno područje vodoopskrbnog izvora Opačac seže duboko van županijske, odnosno, državne granice i predstavlja dio regionalnog sliva desne obale donje Neretve, a obuhvaća površinu od oko 150 km2. Obzirom na visoki položaj u slivu, izvori na sjeveroistočnom rubu Imotskog polja imaju velike oscilacije istjecanja. Ukupne maksimalne količine dosežu i od 12 m3/s, kada se praktički cijela sjeveroistočna strana polja pretvara u izvorište.

Podsustav „Josip Jović“

Osim izvora Opačac, koji čini podsustav Opačac te opskrbljuje većinu stanovništva Imotske krajine pitkom vodom postoji i novoizgrađeni podsustav Josip Jović koji čine objekti na području Republike Hrvatske, a vodozahvat sustava je u BiH, tj. izvor Mukišnica kod Tomislavgrada (kote vode 680 m. n. m.) za koji je međudržavnim nacrtom ugovora ograničena doprema vode na 75 l/s. U blizini graničnog prijelaza Kamensko nalazi se CS Mukišnica koja vodu tlači u VS Zidine iz koje se voda, kroz tranzitno opskrbni cjevovod, dovodi do: CS Kamensko i VS Aržano. Na navedenom potezu, brigu o sigurnosti i zdravstvenoj ispravnosti vode za piće vodi tvrtka Vodogradnja iz Tomislavgrada te u slučaju izvanrednog i iznenadnog zagađenja vode za piće postupa se u skladu s njihovim planom. Osim navedenog načina dotoka vode postoji i mogućnost snabdijevanja sa izvora Opačac, koji se trenutno ne koristi, ali je u funkciji.

Vrljika je krška rijeka, ponornica koja izvire u Prološcu i Glavini Donjoj, iz više izvora od kojih su najveći Utopišće i Opačac. Ukupna dužina njenog toka je 70 kilometara i na tom putu čak pet puta mijenja ime. Tako je Vrljika pa Matica, nakon toga uvire u ponor Šajinovac u hercegovačkom dijelu polja, ponovno izvire u Peć Mlinima te postaje Tihaljina, Mlada i Trebižat. Vrljika ima i poetičan naziv “hraniteljica života”. Naime, jedina je rijeka s izvorištima pitke vode između Cetine i Neretve. Zbog izolacije od drugih vodotoka u njoj se razvilo više endemičnih vrsta riba. Cijeli ekosustav rijeke iznimno je važan za bioraznolikost kraja i šire, ali i vrlo osjetljiv na vanjske utjecaje.